Voditelj projekata:
Phone:
Email: river.dance.karlovac@gmail.com
Oduvijek sam voljela glazbu, ples, druženja, nova poznanstva, pa sam tako još kao klinka u vrtiću pjevala u dječjem zboru "Cicibani", iz kojeg se nisam dala sve do 4. razreda osnovne škole. A glavni razlog prekida je bila gimnastika koja mi se svidjela kad sam na tv-u vidjela "spretne tete" kako skaču po parteru, rade sve one "teške" stvari na ručama i gredama. Pa zašto ne bi i to probala. Nisam se predugo zadržala u tom sportu, jer spoznala sam najjepšu stvar i sport koji me držao i do dana današnjeg, a to je PLES. Krenula sam sa 11 godina u plesnu školu "Tango" koju sam obožavala zbog svih polaznika koji su dolazili, njihove volje za učenjem, smijehom, jer svi smo dolazili sa istom željom, a to je plesati. Tada ta vrsta plesa još nije bila toliko popularna, ali unatoč tome, odaziv je bio veliki. Jedina mana bila je nedostatak dečkiju. A upravo zbog toga, teško se bilo probijati dalje na natjecanja i prvenstva. Tako da sam nakon predivne 4 godine plesa odlučila prekinuti jer nije imao smisla baviti se time ako nemaš partnera. Ali to me nije sprečavalo da se prestanem aktivno nečime baviti, pa sam već sa 14 godina upisala odbojku u OK Karlovcu.
E, to je sada period koji je trajao 10 godina i držao me je najduže. Iako je skroz drugačiji od plesnog sporta, ja sam se u njemu našla. Igrala sam poziciju tehničara, prvo za 3. ligu, ali sa godinama iskustva prešli smo u 2. ligu centra i uporno i savjesno trenirali kako bi postizali što boje plasmane na ljestvici. Odbojka me naučila samodisciplini, tolerantnosti, timskom radu, razvilo je u meni samopouzdanje, pozitivnu energiju i nadasve jak društveni karakter. Ono za čime žalim u takvim sportovima je ekipa koja se napušta odlaskom iz kluba. Ali to ne znači prekid odnosa i nemogućnost ponovnog dolaska. Svejedno ja koji puta dođem na trening nove generacije da udovoljim svojim starim željama. 
A kako sam otišla iz tog sporta? E, vidite, kad sam spoznala ZUMBU. Nezamislivo jel da... Istina, nije samo ona bila glavni prekid, ali jedan od bitnih. I drago mi je zbog toga. Ponovno sam se vratila na ono prvobitno što sam oduvijek voljela, a to je glazba. I čuvši te zvukove, ritmove karipskih i latino plesova znala sam da tu ostajem i da je to odsada moj stil života. Život u kojem uživam ,trenuci koje provodim sa divnim ljudima koji isto toliko vole i pronalaze sreću u plesu. Prošlo je godinu i pol kako sam zavoljela ZUMBU, a uz nju i salsu, bachatu i istina je da moje ambicije tu ne zastaju. U svim tim plesovima ustrajno idem korak po korak dalje i ubrzo nadam se da ću moći stati Nini i Saši uz bok i pomoći im u proširenju njihovih zamisli, poticati sve one koji žele plesati, zabavljati se s nama i širiti pozitivnu energiju. Plešimo svi bez predrasuda, sa smješkom na licu jer svi koji mene znaju, znaju da bez njega nema mene.