Dražen Gačeša

Dražen je četrdesetjednogodisnji vojnik, razveden, otac sedamnaestogodisnjakinje. Obožava tetovaže i tijelo mu ih je prepuno, to je prva stvar koju na njemu zapazite. Baš se uskoro sprema završiti lijevu ruku do kraja. Zanimaju ga i “kuži se” u računala, pa mu je često kuća prepuna rastavljenih laptopova i kučista koje sastavlja, rastavlja, pokušava popraviti. Voli životinje, vlasnik je nekoliko mačaka, voli izlaske i žene. Na prvu sramežljiv i tih, na drugu otvoren i glasan, u društvu koje poznaje veliki je zezant i zabavljač, i to uvijek uz bezalkoholno pivo jer alkohol ne pije. Kako je dečko u uniformi koji je nekad bio u misiji završio na latinskoameričkim plesovima?

-S plesom sam, ustvari, počeo slučajno, prije dvije godine, na nagovor najboljeg prijatelja koji je inače instruktor plesa. Iako volim ples i dvokorak mi oduvijek baš dobro ide, priča Dražen, trebalo mi je malo vremena da se odlučim krenuti, prvenstveno zbog manjka samopouzdanja, ali i okoline. Bilo je svakakvih reakcija, ali moram priznati da su većinom bile pozitivne.

-Početak je bio dosta škakljiv, ali ne zbog samog plesa, već zbog sredine, odgoja i moje neke sramežljivosti. Najveći strah mi je bio kako ću uskladiti razmišljanje o koracima, noge i ruke dok radim neku figuru, a da pritom ne dođe do nenamjernog hvatanja i ”pipkanja” cura. Nasreću, ubrzo sam shvatio da mi je strah bio stvarno neosnovan. Početnicima bih savjetovao da se samo opuste, plešu i uživaju u tome bez ikakvog straha ili srama.  Ples kao takav mi se oduvijek sviđao, samo što prije nisam imao hrabrosti krenuti u te vode, nastavlja Dražen. Zato je puno lakše kad na tečaj dođete već s nekim poznatim, lakše je uklopiti se. Na moje pitanje o prednostima plesa kaže: -Za mene su to da puno lakše upoznajem nove ljude, idem na zanimljiva mjesta na partije, a uz sve to me opušta i zabavlja. Pomaže mi sa samopouzdanjem, a i dobar je za kondiciju, dodaje.

Nezaobilazno je spomenuti koronu, sva četvorica ju spominju. -Korona je, nažalost, dosta utjecala na ples u svim segmentima, od samih tečajeva i druženja, pa do putovanja i partija. Moram priznati da sam zbog korone u nekom trenutku pomislio odustati od plesa jer sam se bojao da ću puno toga zaboraviti i da ću morati učiti sve od početka. Srećom, nisam odustao, a nisam ni zaboravio, sve je ostalo tu (pokazuje na glavu) i samo sam nastavio dalje. A što je s planovima u vezi plesa, pitamo Gašu? -Plan mi je da nemam plana, želim samo plesati, biti još bolji i uživati u učenju nekih novih plesova. Obožavam bachatu i preporučam je svima za početke plesa jer je sporijeg ritma i ima lakše figure, salsa mi je možda malo prebrza, a htio bih naučiti kizombu. Ako ne znate kako ti plesovi izgledaju, potražite na You Tube-u, ali se nemojte obeshrabriti jer ćete vjerojatno naići na showdance nastupe  profesionalaca i naravno da će vam se činiti da je takvo što nemoguće naučiti. Ali, zapamtite, i oni su jednom krenuli od osnovnog koraka da bi to onda izgledalo ovako jednostavno.

Za kraj i Dražen ima poruku dečkima koji se srame ili im je neugodno doći na tečaj, a htjeli bi: -Nemate razloga za to, opustite se, dođite i uvjerite se kako je ples zabavan, zanimljiv i opuštajući. Ti vaši strahovi su stvarno neutemeljeni i smatram da to nisu čak ni vaši strahovi, već je to sve nametnuto od okoline i društva. Kod nas je, nažalost, uvriježeno mišljenje da je ples za cure, a da dečki trebaju igrati nogomet i igrice. Nećete biti jedini dečko na tečaju. Stvarno je istina, sve više i više dečki dolazi na ples. Ponekad nas zna doći na tečaj i više od cura, što je pred manje od deset godina bilo praktički nemoguće.

-Te predrasude je po mom mišljenju najlakše razbiti kroz ovakvo pisanje o tome, kroz promociju samih plesnih škola, plesa, partija i sl. Smatram da svojim primjerom itekako razbijam predrasude jer pokazujem da je u redu biti tetovirani vojnik i baviti se plesom, zaključuje Dražen. Jedno ne isključuje drugo, ma koliko to netko mislio. Svim budućim plesačima bih poručio da prestanu biti robovi predrasuda i raznih stereotipova. Nije važno što će reći susjed, već ono što vi želite, zato plešite, družite se i uživajte u svemu što vas čini sretnim. A nakon Nove godine obavezno upisati tečaj u jednu od dvije karlovačke plesne škole (CasaBlanka ili River Dance Karlovac). Tko zna, možda se sretnemo na nekom plesnom podiju i zahvalite mi na savjetima koje sam zajedno s mojim kolegama plesačima pokušao dati vama budućim plesačima, završava Dražen naš razgovor na ovu zanimljivu temu.